| 2012-06-12 18:50:59 Odličan provod na otoku Krku Vjerujem da će se svi šestaši i osmaši zauvijek sjećati dana 25. svibnja 2012. godine i odličnog provoda na otoku Krku. Iako je otok idealan za odmor i uživanje, on čuva i neke od naših najvažnijih kulturno-povijesnih spomenika koji svjedoče o razvoju hrvatskoga jezika. Stoga smo krenuli u njihovo pronalaženje i proučavanje. Naša morska avantura započela je u ranojutarnjim satima. Brzo smo stigli na otok Krk gdje smo najprije vidjeli Punat, odakle smo se malom brodicom prevezli do otočića Košljuna. Na Košljunu nas je srdačno dočekao fratar i krenuo s nama u obilazak. U obilasku vidjeli smo razne predmete iz prošlosti, ali svima nam je doslovno zapela za oko najmanja knjiga na svijetu koja se čuva upravo na Košljunu. Velika je, to jest malena samo jedan centimetar kubični! Nakon razgledavanja Košljuna brodica nas je vratila u Punat odakle smo krenuli prema Jurandvoru i ckrvici svete Lucije. Prvo što smo uočili u crkvici bila je, svima nam dobro poznata – Bašćanska ploča. Doduše, ne original, već identična kopija. Pozorno smo slušali našeg vodiča koji je govorio o važnosti Baščanske ploče, prvog cjelovitog spomenika na hrvatskom jeziku. Vrijeme je jednostavno proletjelo i napokon smo krenuli u Bašku gdje se nalazi poznata Vela plaža. Svi smo bili uzbuđeni i nestrpljivi. Kad smo došli na plažu, ostali smo bez daha. Ta ljepota valova i same plaže nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Plavetnilo nas je sve privuklo k sebi. S osmijehom na licu i soli koja je prštala po nama nismo brinuli što je more bilo prohladno. Kasnije smo od silnog uzbuđenja i ogladnjeli. Otišli smo do restorana i naručili jelo koje smo na brzinu pojeli i nastavili s uživanjem. Obišli smo i samo mjesto Bašku. Šetnjica nam je baš godila poslije kupanja. Dok nas je grijalo sunce, nismo ni shvatili da je već vrijeme za povratak kućama. Svima je bilo žao što napuštamo more, no znate kako se kaže: „Sve što je lijepo, kratko traje.“ Ušli smo u autobus i počeli pričati o tome koliko nam je bilo zabavno. Tek smo u autobusu shvatili da smo ostali bez kapi tekućine! Skoro smo 'presušili'! Morali smo stati na prvoj benzinskoj i kupiti što više tekućine kako bismo mogli mirno putovati. Kad smo stigli pred školu, svi smo bili pospani, ali i sretni jer smo se u odličnom društvu odlično proveli i, naravno, puno toga naučili.Glorija Ratković, 6. r. |
| Osnovna škola Ljubešćica |