Osnovna škola Ljubešćica

Zelenjak, Kumrovec i Krapina – odlična zamjena za svakodnevne učionice

Vrijeme je bilo prekrasno, 7. svibnja 2011. – izvrstan početak dana, krećemo na terensku nastavu. Odredišta 4. i 5. razreda bila su Kumrovec i Krapina, točnije, etno-selo i povijesni muzej naših prvih predaka i nalazište Hušnjakovo. Veselili smo se novim iskustvima, putem smo veselo pjevali i uživali u društvu najboljih prijatelja. Prije Kumrovca svratili smo u Zelenjak vidjeti spomenik našoj himni - Lijepoj našoj. Učiteljica Božica Šantek održala nam je kratko predavanje o Antunu Mihanoviću.

Zapjevali himnu uz spomenik u Zelenjaku 

Nakon Zelenjaka posjetili smo Kumrovec. Bili smo puni energije i veselo obilazili etno-kućice. Svaka kućica otkrivala nam je nešto novo, sve nas je zanimalo, no svi smo se složili da je rodna kuća Josipa Broza-Tita, ipak, najljepša. Imali smo prilike okušati se u oblikovanju gline, no kotač se brzo vrtio pa naše umjetnine i nisu najbolje ispale. Kumrovec nam se posebno svidio zbog opuštene atmosfere i mirnoće, uživali smo u šetnji selom. U Krapini smo bili potpuno očarani, novootvoreni Muzej evolucije bio je suvremeno uređen i prepun raznih zanimljivosti iz vremena postanka svijeta i razvoja čovjeka. Sve je bilo potaknuto objašnjeno i slikovito prikazano, sadržaji su se nadopunjavali pa smo si lako mogli predočiti sve one činjenice koje se nalaze u našem udžbeniku. Vodič je također bio simpatičan i zanimljiv, veliki je trud uložio da nam objasni sve izloške. Imao je puno strpljenja. Nakon obilaska muzeja nastavili smo šetnju po lokalitetu Hušnjakovo, izmjenjivali iskustva i pohvale svega što smo vidjeli. Bili smo presretni, puni novih znanja i iskustva te pozitivnih dojmova. Zelenjak, Kumrovec i Krapina odlično su zamijenili naše svakodnevne učionice.

                                                                                       Iva Sakač, 5.r.

TOUR  DE  SLAVONIJA

                Učenici 6.a, 6.b te 8. razreda 17. svibnja 2011. godine proveli su na terenskoj nastavi po Slavoniji posjetivši Vukovar, Đakovo i Našice. Polazak je bio u 5,00 te smo oko 10 sati stigli u Vukovar. Najprije smo posjetili Spomen dom na Ovčari gdje je 1991. godine mučki ubijeno dvjestotinjak ljudi nesrpske nacionalnosti, u dobi od 16 do 72 godine. Nakon vrlo potresnog susreta s bliskom hrvatskom prošlošću pošli smo prema Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata gdje je pokopano više od 800 hrvatskih branitelja, civila i ostalih žrtava rata. Za svaku od 938 nestalih osoba postavljen je bijeli križ. U isto vrijeme osjećala se i tuga i ponos nad poginulima koji su svoj život dali za domovinu.

Ponosni na Vukovar

Odmorili smo se na obalama Dunava gdje smo ručali te se uputili prema Đakovu. Najprije smo posjetili poznatu „Ergelu lipicanaca“, obišli staje s rasnim lipicancima i konjima 'preponašima'. Voditeljica nam je ispričala mnoge zanimljivosti o konjima, no nismo ih, nažalost, mogli jahati.

Nakon što smo se uvjerili u ljepotu tih plemenitih životinja, pošli smo prema đakovačkoj katedrali, simbolu grada Đakova, a prošetali smo i đakovačkim korzom. Zadivljeni ljepotom grada i ljubaznošću mještana krenuli smo prema posljednjem odredištu – Našicama – i privatnom zoološkom vrtu „Bizik“. Oduševilo nas je što smo mogli iz blizine vidjeti razne životinje – od ptica do tigrova. Ponajviše me se dojmila hrabrost mojih školskih prijatelja koji su, bez imalo straha, pozirali sa zmijom/zmijama oko vrata.

Potaknute hrabrošću učenika i naše učiteljice odvažile su se na poziranje sa zmijom. Također, za poziranje s pitonom brzo se pronašlo 6-7 dobrovoljaca budući da on ima preko 100 kg.

Hrabrosti nije nedostajalo!

Kući smo se vratili u večernjim satima prepuni raznih doživljaja.

 Bio je to pravi „Tour de Slavonija“.

                                                                                                                             Petra Golubić, 8. r.